Vrbica
U ime Sunca, Neba i ptica
krenula vrba, stigla Vrbica!
Deca, ko biljke, istoga dana-
i olistana i ocevtana!
Da sve nam krene kao iz vode,
imanja naša da se plode!
Iz zrna grm, iz grma češljugar;
pšenica pokrila jesenju ugar.
I cveta voće i pčela zuji
a u kolevci baji-puji
Detence medence, dušica mila;
vrbo, Vrbice, jačaj mu krila.
Momčilo Mošo Odalović
O piscu: Momčilo Odalović
Momčilo Mošo Odalović rođen je 1. aprila 1947. godine, u starom Grackom kod Lipljana, pod Goleš planinom na Kosovu. Rodio se kao osmo dete u porodici sa desetoro dece, pa se, kako sam kaže, svakoga jutra budio “u vrtiću“. U prvi razred osnovne škole pošao je 1954. godine, a od petog do osmog razreda bio je đak pešak. Posle završene osnovne škole u Lipljanu, gimnaziju je pohađao u Kosovskoj Mitrovici, maturirao 1966, a studirao je Jugoslovensku književnost i srpskohrvatski jezik u Prištini. Kao apsolvent, 1971. napušta studije i vraća se selu, prirodi, zemljoradnji, svemu što voli.
Svoju prvu pesmu pod nazivom “Štetočina“ objavio je u prištinskom listu “Jedinstvo“, 1960. godine, a u svet poezije ozbiljnije ulazi 1972., kada svoje tek napisane pesme šalje na Festival jugoslovenske poezije mladih u Vrbasu i postaje finalista ovog velikog nadmetanja u pisanju.
1973. počinje da piše prve pesme za najmlađe, a 1975. godine objavljuje prvu knjigu za decu pod naslovom “Vrlo važno“, a 1977. svoju drugu knjigu čiji je naslov “Da ti kažem nešto“.
Dobitnik je brojnih nagrada: Zabavnikova, Neven, Gračanička povelja, Goranova plaketa, Zlatni ključić Smedereva, Zlatni Gaša, novosadsko Zvonce popularnosti, banjalučka Gomionica, „Gordana Brajović“ i „Rade Obrenović“.