Postavljeno pismo sajta je Ćirilica Postavljeno pismo sajta je Latinica

prazna slika

Maramica

Maramica


Molim, mama, maramicu
da obrišem nos.

Dobio sam kijavicu
jer sam išo bos.

Mamice, požuri,
iz nosa mi curi.


Gvido Tartalja


PRETHODNA PESMICA  SLEDEĆA PESMICA
a

O piscu: Gvido Tartalja

Gvido Tartalja

Gvido Tartalja je rođen 25. januara 1899. godine u Zagrebu. Osnovnu i srednju školu završio je u Splitu, a 1923. godine diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu.
Književnošću je počeo da se bavi 1917. godine.

Za decu je objavio sledeće pesničke knjige: Srmena u gradu ptica (1927), Carstvo male Srmene (1929), Čobanska frula (1935), Veseli drugovi (1934), Mlado drvo (1936), Mali glumci (1938), Varjiča, carev doglavnik (1938), Naša pozornica (1941), Oživela crtanka (1946), Naše more (1948), Šta meseci pričaju (1947), Dečji prijatelji (1953), Prve trešnje (1954), Zagonetke (1955), Kolačići (1957), Vesela zoologija (1957), Vrabac u zabavištu (1958), U šetnji (1959), Dedin šešir i vetar (1960, Gusarska družina (1964), Moj blizanac i ja (1964), Od oblaka do maslačka (1965), Koliko je težak san (1966).

1960. godine dobio je nagradu „Mlado pokolenje“ za životno književno delo namenjeno deci. Dobitnik je i Povelje Zmajevih dečjih igara 1978. godine

Motive za svoje pesme i priče nalazio je u vlastitom detinjstvu i, kao mnogi drugi, u svojoj deci i njihovom životu.