Kad proleće dođe
Kad proleće dođe, Sunce svima nešto lepo pokloni. Šumi i livadi nove zelene haljine. Pticama vedro nebo i radosni cvrkut. Leptirima cvetne livade i nova krila.
Životinjama — široka polja i šume i mnogo hrane. A čoveku pokloni sve to i mnogo, mnogo radosti.
Zašto?
Zato što onda sve živo na zemlji počne da: guguče, zuji, kvoca, klikće, kukuriče, kokodače, laje, pijuče, pišti, ćućori, cvrči, čavrlja, cvrkuće, šišti, peva, šapuće i tepa...
Sunce tada, kao učitelj, svakome zada neki zadatak.
— Ko spava, da se probudi.
— Što je tmurno, da se razvedri.
— Ko je zimovao u rupi, da proviri.
— Ko je gladovao, da se najede
— Što je posađeno, da proklija.
— Što je na drvetu, da prolista.
— Što je u jajetu, da prokljuvi.
Kad proleće dođe, sve nabolje pođe.
KRAJ
Kad proleće dođe, sve oživi, a sunce svakome donese radost.