Hrast i trska

Na jednom brdu stajao je, ponosan i nesavitljiv hrast, a pod njim je rasla tanka, savitljiva trščica.
„Ala si ti slabašna biljka!“, reče hrast. „Pri najmanjem povetarcu drhtiš i treseš se. Zašto nisi jaka i ponosna kao ja ?“
„Na žalost“, šapnu trščica, „ ja zaista nisam jaka kao ti. Mene bi vetar slomio.“
Odjednom poče strahovita oluja. Trščica se povijala za vetrom i savijala do zemlje, a hrast se nije dao i stajao je uspravno u užasnom nevremenu.

Ujutro se vreme smirilo, vetar je prestao i trščica je stajala i dalje uspravno. Hrast je ležao na zemlji iščupanog korena, ukočen, kao i uvek.
KRAJ
Nekada je mudrost važnija od snage.